Sve što trebate znati o senzorima kisika u automobilu!
Postoje dijelovi u automobilu o kojima rijetko razmišljate. Ne zato što nisu važni, nego zato što rade tiho, neprimjetno, dok sve funkcioniše kako treba.
Senzori kisika (lambda sonda) su upravo takvi. Mjeri količinu kisika u izduvnim gasovima i pomaže motoru da održi idealan odnos zraka i goriva. Zahvaljujući njoj, automobil radi efikasnije, troši manje goriva i proizvodi manje štetnih emisija.
Mali, gotovo nevidljivi, ali ključni za način na koji motor “diše”.
Nije svaki automobil isti i broj senzora to jasno pokazuje
Ukoliko pokušate pronaći jednostavan odgovor na pitanje koliko senzora kisika ima automobil, brzo ćete shvatiti da ga nema.
Stariji automobili često imaju jedan ili dva senzora. Noviji modeli, posebno oni koji moraju ispunjavati strožije ekološke standarde, imaju četiri, a ponekad i više.
Razlog nije komplikacija, nego preciznost.
Što je motor savremeniji, to mu je potrebna finija kontrola smjese zraka i goriva.
Gdje se nalaze i zašto su postavljeni baš tu
Senzori kisika su smješteni u izduvnom sistemu vozila.
Obično ih nalazimo na dva ključna mjesta:
- prije katalizatora;
- poslije katalizatora;
I upravo ta pozicija im daje smisao.
Prvi senzor – onaj koji “upravlja” motorom
Prvi, tzv. uzvodni senzor, nalazi se prije katalizatora.
Njegov zadatak je da mjeri količinu kisika u izduvnim gasovima i pošalje informaciju računaru vozila.
Na osnovu tih podataka, automobil odlučuje koliko goriva treba ubrizgati u motor.
Drugim riječima, ovaj senzor direktno utiče na rad motora, potrošnju goriva i performanse.
On je prva linija kontrole.
Drugi senzor je onaj koji “provjerava”
Nakon što gasovi prođu kroz katalizator, dolazi drugi senzor. Njegova uloga nije da upravlja motorom, nego da nadgleda ono što je već urađeno.
On provjerava da li katalizator zaista radi svoj posao i da li se emisije štetnih gasova pravilno smanjuju. Ukoliko prvi senzor donosi odluke, drugi ih potvrđuje.
Kada ih ima više – priča postaje složenija
Kod automobila sa V6 ili V8 motorima, sve se dodatno komplikuje. Svaka “strana” motora može imati svoj set senzora, što znači da ih ukupno može biti četiri ili više.
To omogućava precizniju kontrolu, ali i veću osjetljivost sistema.
I ono što većina vozača ne zna — više senzora ne znači samo bolju tehnologiju, nego i više potencijalnih tačaka gdje nešto može poći po zlu.
Tihi signali koje često ignorišemo
Kvar senzora kisika rijetko dolazi naglo. Nema buke. Nema dramatičnog prekida.
Umjesto toga, promjene su suptilne:
- potrošnja goriva lagano raste;
- motor djeluje “teže”;
- lampica motora se povremeno pali;
- performanse više nisu iste.
I upravo zato se često zanemare, jer automobil i dalje vozimo. Samo više ne radi kako bi trebao.
Zašto je ovo važno pitanje
Koliko senzora kisika ima vaš automobil nije samo tehnička informacija za servisnu knjižicu.
To je mali uvid u to koliko precizno vaš motor funkcioniše, koliko je sistem emisija razvijen i koliko se zapravo brine o svakom litru goriva koji prolazi kroz njega.
Moderni automobil nije samo mehanika. To je sistem stalne komunikacije, a senzori kisika su njegov „jezik“.
